Omer i Ruja odlaze na ručak.Nakon što im konobar donese jelo, Omer ostaje bez riječi. Ruja ga pita zar svaku rečenicu ostavlja nedovršenu? Omer joj kaže da ona uopste ne poznaje sebe. Ruja ga pita šta mu to znači? On joj kaže da gledanje u nju nije kao gledanje u bilo koga drugog, jer gledajući u nju previše se nada.
Ruja mu se nasmije i nastavi jeti rižu sa štapićima. Omeru to nikako ne ide od ruke pa mu Ruja pomaže. Omer dodaje i to kako je je ona navikla da se gleda u ogledalo te na taj način on zasljepljuje sebe. Tada mu Ruja kaže da pogleda i on malo u nju i kaže mu da e možda ne može naviknuti na stalno gledanje u nju jer stalno skreće pogled.
Omer joj kaže da je lahko reći to ali…Tada ga Ruja krene poljubiti. Hoće li napokon poljubac pasti?Ali govori Čiček da njemu nikada nije bilo problem njeno lice,, kaže kako potoji Bog iznad čovjeka koji ga prvo pogleda i ja sam tako uradio. Ali kaže da ljepota nije na licu već u srcu.
Tada se njih dvoje zagrle i počnu da plaču. Čelebi saznaje da su pronašli ženu nad kojom on vršio nasilje i ako ona progovori bit će uništeni. Čelebi govori da neće to dozvoliti.
